Učenje i tumačenje povijesnih karata

Karta: Franačko Kraljevstvo 771. i osvajanja Karla Velikog (771. - 814.)

Karta Europe za vrijeme Karla Velikog

Objašnjenja karte:

  1. Karta prikazuje opseg Franačkog Kraljevstva u godini 771., prije velikih osvajanja Karla Velikog[^1].
  2. Tamnijom bojom su označena osvajanja Karla Velikog u razdoblju od 771. do 814. godine, što uključuje područja poput Saske, Bavarske, Langobardskog Kraljevstva i dijelove Avara te hrvatskih područja[^1].
  3. Područje franačkog utjecaja, iako nije direktno pod franačkom vlašću, također je naznačeno, pokazujući širenje političkog i kulturnog dosega Franaka[^1].
  4. Na karti su jasno vidljive Papinske Države, čiji je Karlo Veliki bio zaštitnik, jačajući veze između franačke države i Crkve[^1].
  5. Pogranična područja markgrofovija su istaknuta, naglašavajući obrambeni karakter tih regija prema susjednim narodima i Carstvima[^1].
  6. Važni gradovi i regije poput Aachena (mjesto mira 812. s Bizantom), Rima (mjesto krunidbe 800.), Verduna (gdje je kraljevstvo kasnije podijeljeno), te pokrajine Neustrija, Akvitanija, Burgundija, Karantanija i Septimanija su jasno označeni[^1,^2].
  7. Karlo Veliki je naslijedio Pipina Malog 768. godine i pod njegovom vlašću Franačka doživljava novi uspon. Nadimak "Veliki" dobio je zbog svojih uspjeha[^1].
  8. Karlo je bio zaštitnik kršćanstva i Crkve, što je bio ključan faktor u jačanju Franačke[^1].
  9. Na Božić 800. godine, papa je Karla okrunio za "cara Rimljana" u bazilici sv. Petra u Rimu, što je predstavljalo obnovu Rimskog Carstva na Zapadu[^2].
  10. Krunidba i širenje franačke vlasti na jugoistoku Europe doveli su do bizantsko-franačkog rata, koji je završen mirom u Aachenu 812. godine, kada je Bizant bio prisiljen priznati Karlu carsku titulu[^1,^2].
  11. Nakon njegove smrti, borbe između njegovih sinova dovele su do slabljenja Franačke i konačne podjele dogovorene u Verdunu 843. godine[^2].

Karta: Rimsko Carstvo i seobe naroda

Karta Velike seobe naroda

Objašnjenja karte:

  1. Karta prikazuje Zapadno i Istočno Rimsko Carstvo te kretanja raznih naroda tijekom Velike seobe naroda[^7].
  2. Strelicama su označeni pravci kretanja Huna iz središnje Azije prema zapadu u drugoj polovici 4. stoljeća, prolazeći kroz "vrata naroda" između Urala i Kaspijskog jezera[^5].
  3. Prikazane su i migracije germanskih plemena, uključujući Gote (Ostrogote i Vizigote) koji su se kretali prema zapadu pred navalom Huna, kao i Angele, Saksonce, Franke, Burgunde i Vandale[^5,^6,^7].
  4. Vandali su se, prema karti i tekstu, naselili na sjeveru Afrike nakon svojih migracija[^7].
  5. Huni su se pod vodstvom Atile sredinom 5. stoljeća smjestili u Panoniji, odakle su pljačkali velik dio zapadne Europe, što je također prikazano na karti[^5,^6].
  6. Velika seoba naroda dovela je do produbljivanja krize u Rimskom Carstvu, propasti Zapadnog Rimskog Carstva i nastanka germanskih država na njegovom teritoriju, što je bio početak stvaranja srednjovjekovne Europe[^6].
  7. Na karti su označeni važni zemljopisni pojmovi poput Dunava, Crnog mora, Jadranskog mora i Sredozemnog mora, kao i gradovi Rim, Konstantinopol, Milano, Kartagena, Antiohija i Aleksandrija[^6,^7].

Karta: Novi prodori: Normani, Mađari, Saraceni

Karta provala Normana, Mađara i Saracena

Objašnjenja karte:

  1. Karta ilustrira razdoblje novih prodora u Europu koje su provodili Normani, Mađari i Saraceni, što se događa nakon podjele Franačke Verdunskim mirom 843. godine i nastalih nemira[^9].
  2. **Normanski prodori:** Prikazani su pravci pljačkaških pohoda Normana (Vikinga), germanskih naroda sa sjevera Europe, koji su pogađali obale i unutrašnjost Engleske, Francuske i Sredozemlja. Ti su pohodi kasnije prerasli u osvajanja i naseljavanje tih zemalja[^10]. Primjer je opsada Pariza 885./886. godine[^11].
  3. **Mađarski prodori:** Karta prikazuje pravce prodora nomadskog naroda Mađara (Ugra) koji su se krajem 9. stoljeća doselili u Panoniju. Odande su se zalijetali u pljačkaške pohode širom zapadne Europe. Njihovi pohodi prestali su nakon poraza u Bitki na Leškom polju kod Augsburga 955. godine[^9].
  4. **Saracenski prodori:** Karta prikazuje provale Saracena, islamiziranih naroda Sredozemlja, koji su s juga nesmetano pljačkali francusku i talijansku obalu, a njihovi napadi su se također razvili u osvajačke pohode[^9].
  5. Na karti su označena ključna mjesta poput Londona, Pariza, Bremena, Milana, Rima, Cordobe, Novgoroda i Kijeva, kao i Leško polje gdje su Mađari poraženi[^9,^10].
  6. Ovi prodori su doprinijeli općem neredu na Zapadu u 9. i 10. stoljeću, koristeći bezvlašće nastalo zbog borbi nasljednika Karla Velikog[^9].

Karta: Bizantsko Carstvo u doba Justinijana I. (527. - 565.)

Karta Bizantskog Carstva za vrijeme Justinijana I.

Objašnjenja karte:

  1. Karta prikazuje Bizantsko Carstvo na početku vladavine Justinijana I. 527. godine[^14].
  2. Justinijanova osvajanja u razdoblju od 527. do 565. godine su jasno istaknuta, s ciljem obnove Rimskog Carstva. To uključuje osvajanje sjeverne Afrike (od Vandala), Italije (od Ostrogota) i krajnjeg juga Španjolske (od Vizigota)[^13,^14].
  3. Unatoč vojnim uspjesima, dugotrajni ratovi iscrpili su Carstvo i osiromašili stanovništvo, koje je moralo plaćati visoke poreze za ratne potrebe[^13].
  4. Karta prikazuje susjedne narode i države poput Franaka, Langobarda, Slavena, Vizigota i Arapa, koji su okruživali ili graničili s Bizantskim Carstvom[^14].
  5. Važni gradovi i mjesta poput Konstantinopola (Carigrada), Rima, Ravene, Kartage, Cordobe, Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema su također označeni[^14].
  6. Justinijan je poznat i kao veliki zakonodavac (Zbornik građanskog prava) te pokrovitelj umjetnosti (Aja Sofija u Carigradu)[^13].
  7. Neki povjesničari ga nazivaju "posljednjim rimskim carem" jer je bio posljednji istočnorimski car koji je vladao Rimom i latinski mu je bio materinski jezik[^13,^14].